Normalna vs. patološka anksioznost

anksioznost, napad panike, strah, izbegavanje, anksiozni poremecaji, fobije

Anksioznost je prirodna emocija koja nam služi da se pripremimo za stresnu situaciju koja nam nailazi. Anksioznost koja traje dugo i koja je visokog intenziteta, i  koja nam onemogućava da se suočavamo sa svakodnevnim životnim je patološka anksioznost. Više o ovoj razlici poslušajte u našem kratkom videu.

Mr Sanja Marjanović

dipl.psiholog

vaspsihologsanjamarjanovic@gmail.com

kontakt: 064 64 93 417

skypename: psihologsanja

Profile photo of Vaš Psiholog
Vaš Psiholog

3 komentara na: “Normalna vs. patološka anksioznost

  1. Marko says:

    Stresne situacije… Nije život ono što se dešava, nego kako gledamo na ono što se dešava. Nema dobrih i loših situacija, jer to što gledamo na nešto kao dobro ili loše, sami farbamo prema onome što nam se dopada i ne dopada, tačnje, sve se svodi na uverenja i definicije koje dugo vremena gajimo u sebi, jer nas je neko u to nešto uverio npr. da je svet ovakav-onakav, stalno to ponavljao, a isto tako je i tu osobu neko uveravao itd i ako nam ne služe ta uverenja zbog kojih doživimo neželjenu realnost, možemo ih promeniti – promenom načina na koji gledamo stvari i stvari koje gledamo kad tad se promene, jer kada smo u nešto uvereni uvek dobijamo gomilu dokaza da je tako. 🙂

  2. Jovana says:

    Desava mi se u zadnje vreme da osecam
    Jak adrenalin da mi tece kroz tjelo tekoba u grudima, neraspolozena sam zbog tog osjecaja i malo i depresivna jer mi smeta i muci me. Nemogu da uzivam kao inace sad neznam dali je to anksioznost ili depresije.. Osetim jak adrenalin i kao da mi prolupa srce i onda sam kao tuzna zato sto mi se to desava znaci osecam
    Strah bez ikakvog razloga.. Onda pomislim da sam psihicki bolesna i da upadam u fepresiju da nikac necu moci uzivati da cu biti nesrecna itd
    I onda opet adrenalin i tekoba.. Ovo mi se desava svremena na vreme.. Desi se i da nestane skroz onda mogu opet uzivat i mislim se boze kako je ovo moguce dali ima neki bioloski razlog (hormoni) itd.. Prodje jedno vreme i kao da osecam da mi se vraca i mislim jao sad cu biti opet jedno vreme bezveze.. Mozete li
    Mi pompci vec dugo se mucim sa tim heli ovo anksioznost?? Pozdrav

  3. Leda says:

    Ja već neko vrijeme želim od sveg srca pohvalit vašu stranicu koja mi je zaista puno pomogla i još uvijek vrlo rado bacim pogled na nove članke. Osim što smatram da je ova stranica iznimno korisna voljela bih drugima reći kako sam se osobno savjetovala putem skypea sa gospodinom Vladimirom Mišićem kada sam patila od pretjerane anxioznosti odnosno kada sam imala zaista strašne panične napadaje. Nikada se nisam zahvalila iako sam često razmišljala o tome. Ono što bih htjela naglasiti svima vama koji također patite od istog a imate sreće da ste naišli na ovu stranicu… vjerujte mi, panični napadaji se zaista mogu rješiti. Ogromno je olakšanje živjeti bez toga kao što i sami možete pretpostaviti a vjerujem da vam je to trenutno i jedina ili barem najveća želja koju imate. Stoga se zaista isplati savjetovanje ako već ne u živo onda barem putem skypea kao što sam ja učinila i moram reći da gotovo da i nema razlike…čak ste i komotniji 🙂 . Meni osobno je bilo neizdrživo grozno, pojavljivalo se svakodnevno i imala sam osjećaj da ću poludit…zaista poludit…da već ludim… nekada osjećaj adrenalina kao da me netko vozi 1000 na sat a kao sve je u redu! i ne prestaje, da si poželiš išćupat utrobu… zatim tuge, krivnje, besmisla…neutješnost….očaj….sami deveti krug pakla…ako se mene pita. Sjećam se da kada sam naišla na ovu stranicu da me čitanje tekstova i komentara tješilo i smirivalo ali samo privremeno…iako jedno od prvih olakšanja je bila spoznaja da ne ludim (jer eto saznah da osoba koja ludi ne zna da ludi), druga utjeha je bila kada sam u komentaru jednog čitatelja pročitala ohrabrenje da se to zaista može rješit ako to odlučite jer je eto i on sam patio od istog. Rekla sam samoj sebi da bih dala sve samo da to zauvijek rješim. I zaista… ne trebate dati sve…trebate samo odlučit…kao što je gospodin Vladimir napisao u jednom od svojih članaka da vjeruje kako se u svega tri seanse može rješit paničnih napada zauvijek a ako ne onda je to ili zato što to „ne želite“ odnosno niste se spremni suočit ili možda zato jer niste kliknuli sa psihijatrom pa je preporučljivo probati sa drugim. Moram naglasiti da zaista već nakon prve seanse nisam imala više paničnih napadaja onog intenziteta, odnosno počela sam primjenjivati određene metode koje bi me nakon samo par neugodnih minuta oslobodile i „vratile“….nije ugodno…apsolutno nije…ali kada znaš da se može…suočiš se…radila sam to svugdje i u busu i u pubu konobareći…i onda je to trajalo mjesecima….možda svega šest mjeseci…sve rjeđe i rjeđe iako ono što bih naglasila- nisu panični napadi trajali šest mjeseci, panične napade više nisam imala ali ono što me još pratilo je neka vrsta straha od mogućeg paničnog napada….nekada lagani simptomi anxioznosti koji također nisu ugodni ali nije za usporediti sa paničnim napadajima…i uvijek sam primjenjivala metodu i tako je svaki puta to trajalo kraće i kraće sve dok, eto sada nakon godinu dana mogu nekako sa sigurnošću reći, nije potpuno nestalo. Često se sjetim kako sam sretna radi toga, zaista je to užasno iskustvo i istinski to ne bih nikome na ovome svijetu poželjela! Eto, drago mi je da sam to podijelila sa vama i nadam se da vam ovaj tekst znači kao što su meni značili tekstovi ostalih čitatelja. Ono što bih također htjela naglasiti je to da iako sam ja eto ne znam ni sama zašto izabrala gospodina Vladimira moram reći da sam već samo čitajući članke sigurna kako je njegova kolegica gospođa Sanja jednako tako izvrsna u svojemu poslu i da nećete pogriješiti koga god da izaberete. Za kraj… istinski želim svakome od vas da se odluči suočiti sa time, svu sreću u daljnjem životu i puno malih i velikih uspjeha! Može to svatko od nas! 🙂 i još jednom BESKRAJNO HVALA i Vladimiru i Sanji na pomoći koju nikada neću zaboraviti.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *